Aktuelni linearni model privrede, koji se primenjuje u Srbiji, podrazumeva da se svaki proizvod nakon upotrebe odloži na otpad. Svaki stanovnik Srbije dnevno proizvede kilogram otpada koji u 95 odsto slučajeva ostane nerecikliran, obzirom da Srbija nema razvijen sistem upravljanja otpadom.

Sa deponije većina otpada zatim dospeva u prirodu, zagađuje životnu okolinu ispuštajući štetne hemikalije u zemlju, vodu i vazduh. Srbija je jedna od najzagađenijih zamalja u Evropi, a  emisije metana sa deponija se generalno smatraju glavnim izvorom uticaja na klimu. Posledice ovakvog neodrživog sistema upravljanja otpadom su nesagledive na okolinu i na zdravlje ljudi ali i na ekonomiju. Godišnje se tako izgubi materijala u vrednosti od 50 miliona evra, koji bi se mogao ponovo upotrebiti. Istovremeno, svetska populacija postaje sve brojnija, izvori energije sve skuplji, dok resursi planete postaju sve manji, što je uzrokovano klimatskim promenama, nesavesnom, nekontrolisanom eksploatacijom i neodgovornom upotrebom resursa.

 

Cirkularna ekonomija koja zagovara kruženje resursa i njegovu ponovnu upotrebu, uz korišćenje obnovljivih izvora energije u tom procesu je odgovor na sve veće potrebe svetskog stanovništva uz održivo korišćenje resursa planete. Ovaj koncept ne samo da utiče na poboljšanje kvaliteta života nego i otvara i nova radna mesta.

U ovakvom sistemu, ekonomija i životna sredina se međusobno podržavaju i u isto vreme doprinose društvenom napretku.

Cirkularna ekonomija je izuzetno važna za dostizanje održivog razvoja, na šta se međunarodna zajednica usaglasila i obavezala.

 

U zemljama EU i drugim razvijenim zemljama borba za ponovonu upotrebu resursa uveliko traje obzirom da je potreba za promenom koncepta globalne privrede postala neophodnost.

Ponovna upotreba otpada – kroz kompostiranje, odgovornu kupovinu, proizvodnju, reciklažu i  upotrebu otpada kao alternativnog izvora energije, uz upotrebu obnovljivih izvora energije čine koncept cirkularne ekonomije.

.

Reciklaža je u sedištu promena koje su neophodne u borbi protiv klimatskih promena. Ona vodi smanjenju emisije ugljen-dioksida, umanjuje eksploataciju prirodnih resursa, vredan je izvor sekundarnih sirovina za industriju, ali ima i sjajan ekonomski potencijal. EU računa da ukoliko bi se dostigao cilj recikliranja 70% otpada, moglo bi biti stvoreno oko pola miliona novih radnih mesta.